ZIMSKA TURISTIČKA ATRAKCIJA – TURNO SKIJANJE NA DURMITORU 2021
Turno skijanje je poslednjih godina sve popularnije među ljubiteljima prirode i sporta te postaje jedan od omiljenih oblika kretanja tokom zime. Po masovnosti može se porediti sa ski trčanjem uprkos tome što je zarad uslova koje diktira priroda ova aktivnost više okrenuta planinama. Laici poistovjećuju turno skijanje sa skijanjem izvan uređenih staza. Tu vrstu skijanja nazivamo jednostavno skijanje ili bolje, skijanje van uređenih staza stim što se kod nas zarad nepoznavanja domaće terminologije upotrebljava izraz „freeride skijanje“.
Turno skijanje se suštinski razlikuje u načinu izvodjenja samog uspona, jer cijelu turu zasnivamo na sopstvenim moćima. Pri turiranju upotrebljavamo specijalnu turnoskijašku opremu koja nam omogućava da se jednostavno i efikasno penjemo sa skijama na nogama. Tokom ture možemo povezivati jedan ili više vrhova, u zavisnosti od kondicije i trenutnih snežnih uslova. S vrha zatim odskijamo u dolinu. Turno skijanje je pravi doživljaj koji uključuje kako penjanje tako i spuštanje i na taj način povezuje planinarenje i skijanje u prirodnom ambijentu.
Za turno skijanje koristi se specijalana turnoskijaška oprema. Veoma važan dio opreme su turni vezovi koji omogućavaju hodanje sa skijama na nogama, i specijalne “kože” koje pri usponu zalijepimo na klizne površine skija što nam omogućava da hodamo uzbrdo, bez kliznja unazad. Prije početka spusta “kože” odlijepimo i spakujemo te dalje možemo normalno da skijamo.
Same turno-skije se od skija za alpsko skijanje uglavnom razlikuju po manjoj težini. Sva turno-skijaška oprema je znatno lakša prije svega iz praktičnih razloga, jer je treba nositi sopstvenim moćima do izabranog cilja. Obuća za turno skijanje je specijalizovana tako da omogućava hodanje i skijanje te predstavlja kompromis između krute i tvrde pancerice za alpsko skijanje i meke planinarske gojzerice. Za turno skijanje takođe su potrebni i štapovi sa većim krpljama što nam znatno olakšava kretanje u dubokom snijegu.
Ranac je osnovni dio opreme, u kojem se obavezno nalaze oprema za prvu pomoć, rezervna odjeća, hrana i piće. Turno skijanje se u planinama obično izvodi zimi i u rano proljeće. Zbog posebnog kretanja u planinskom okruženju sa snijegom, ne smijemo da zaboravimo osnovni “bezbjedonosni trio”, koji sadrži primopredajnjik, lopatu i sondu. Lavinski primopredajnik emituje signale te u slučaju spašavanja snijegom zatrpanih skijaša nakon lavine, omogućava određivanje njihove lokacije. Za utvrđivanje tačne lokacije i položaja tijela zatrpanog upotrebljava se lavinska sonda, a za brže otkopavanje neophodna nam je lopata za snijeg.
Tehnika hodanja na turnim skijama je veoma slična hodanju na nordijskim skijama. Ako ste probali, onda će Vam biti mnogo lakše i jasnije. Tokom hodanja skije su u širini kukova a to nam daje najbolju stabilnost na skijama. Usko postavljene skije će nas izbaciti iz ravnoteže. Težiste tijela u toku hodanja prenosimo (u značajnoj mjeri) na stajnu nogu tako sto je opteretimo cijelom površinom stopala. Skije tokom hodanja ne podižemo, već ih vučemo po snijegu. Podizanje skija tokom hodanja je najveća greška koju prave početnici. Pretpostavite koliko je to dodatne težine kada na svakom koraku bespotrebno podignete skiju i pancericu. Pri hiljadama koraka skupi se velika nepotrebna težina. Takav fitnes Vam zaista ne treba, zar ne? Ritam hodanja treba da bude ravnomjeran, bez obzira na nagib jer vam nije cilj da ostvarite intervalni trening. Na položenim terenima korak pružimo, a na većim nagibimama skratimo. Pri hodanju koristimo štapove isto kao i u nordijskom skijanju u ritmu lijeva noga i desna ruka i obrnuto. Na ravnim dijelovima štapove koristimo za ravnotežu dok na strminama štapovi nam služe za odgurivanje. Na većim padinama gornju palicu zabodemo malo niže da ruku ne držimo previsoko.
Teren za hodanje biramo tako što gledamo spoljne uslove, reljef terena kao i nagib. Greška koju prave početnici jeste izbor prestrmog terena. Idealan nagib terena je oko 20 stepeni. To nam pruža prijatno turiranje bez preteranog podizanja pete, kože nam se lijepo primaju, penjemo se postepeno, što nam štedi veliku energiju. U dubokom snijegu gdje se prtina još nije napravila, skije se zabadaju duboko u snijeg i to postaje veoma naporno. U takvim uslovima, podignemo vrhove rasterećene skije tako da oni budu na površini, zatim gurnemo skiju naprijed i onda je ponovo opteretimo. Pri hodanju po tvrdom snijegu vrlo je važno da postavimo skije po cijeloj površini. Kad ne osjećamo potrebnu potporu pod nogama, posebno pri priječenju padine, nesvjesno postavljamo skije na rubnike. Rizik od proklizavanja u tom položaju je veći. U tvrdom snijegu imamo tri mogućnosti:
1. strmu padinu lako priječimo u blagom spustu, dok ne stignemo na blaži teren.
2. donju skiju postavimo plužno (u plug) i tako opteretimo što veću kliznu površinu skije.
3. namontiramo lako srenače, vrstu dereza za skije i prilagodimo tehniku hodanja.
Turno skijanje kod čovjeka razvija izuzetnu kondiciju i mentalnu stabilnost. Turiranje uključuje navigaciju i traženje puta kroz sniježna bespuća. Za one koji posjeduju znanje da bezbjedno pohode divljinu, doživljaj je neopisiv. Turno skijaši mogu da dopru do planinskih predjela zimi totalno napuštenih i da osjete pravi mir i tišinu. Turno skijaši mogu da iskuse i osjećaj samostalnosti koji je tako rijedak u modernom svijetu.
Turno skijanje je jako popularno kod ljudi koji traže netaknut pršić za skijanje jer toga u uređenim skijalištima nema. U proljeće omogućava dolazak do mjesta u visokim planinama gdje još ima snijega za skijanje iako se na lako dostupnim mjestima odavno otopio. Na turno skijama čovjek je samostalan i može da ode u planine i da skija po divljem, netaknutom snijegu.
Turno skijanje može da bude brže i lakše nego ljetnje pješačenje po planinama i samim tim dozvoljava putovanja po planini i dolazak do mjesta koja su inače nedostupna. Na ovaj način skije omogućuju pristupe do mjesta koja su zanimljiva za alpsko penjanje zimi a bila bi nedostupna drugačije zbog dugog i napornog probijanja kroz snijeg pješke. Sa druge strane, u proljeće ili čak i ljeti omogućuju pristup do nekih dalekih stijena koje su čiste od snijega za penjanje a nalaze se iznad nekog glečera.