U Nacionalnom parku, najreprezentativnija kulturna dobra su manastiri u dolini Tare – Sv. Đorđa u Dobrilovini, Uspenja Bogorodice u Dovolji i Sv. Arhanđela Mihaila u Đurđevića Tari. Tarski manastiri, osim visokog duhovnog i vjerskog značaja, imali su važnu ulogu u prosvetiteljstvu i oslobodilačkoj borbi naroda ovog područja. Među evidentiranim objektima sakralnog karaktera su crkve u Žabljaku i okolnim selima Međužvalju, Kršu,Tepcima, Maloj Crnoj Gori, Novakovićima. To su skromne jednobrodne crkve, sa zvonicima na pročelju, zidane od tesanog kamena, podignute u prvoj polovini i krajem XIX vijeka.

Manastir Dobrilovina

Manastir Svetog Đorđa u Dobrilovini predanje vezuje za dinastiju Nemanjića. Manastir Dobrilovina, sa crkvom posvećenom Sv. Đorđu, nalazi se u selu Donja Dobrilovina, u pitomoj dolini rijeke Tare, na njenoj lijevoj obali.

Prvi pisani podatak o manastiru Dobrilovina potiče iz 1592. godine. Osnivač manastira nije poznat. Pominje se više imena koja su učestvovala u obnavljanju i živopisanju manastira. U drugoj polovini XVI vijeka pominje se Dobrije Dedejić koji se bio naselio u Dorilovini, koji poklanja svoje imanje manastiru. Izgradnja manastirskih zgrada u Dobrilovini počela je 1593. godine, tako da je cjelokupni manastirski kompleks završen 1610. godine.

Živopis manastira počeo se pisati 18. aprila 1620. godine. Uticaj manastira Dobrilovine bio je značajan kako na mjesno stanovništvo, tako i na okolne knezove pa i šire. Njegov uticaj se osjećao u cijelom Potarju. Dobrilovina je bila središte okupljanja prvaka sa šireg područja Potarja i Polimlja, gdje su donošene važne odluke o pružanju otpora turskoj sili.